Završen je EXIT 05 - najveći muzički festival na području Jugoistočne Evrope


Festival EXIT 05 videlo preko 150.000 posetilaca
EXIT je najveći muzički festival na području Jugoistočne Evrope. EXIT se organizuje na prelepoj i magičnoj Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu od 2001. godine. Svake godine, sve je veći broj posetilaca na EXIT-u. Mladi stižu iz svih delova zemlje, ali i iz zemalja širom Evrope. Pored dobrog muzičkog programa Festival je posećen i zbog kvalitetne zabave, dobre atmosfere na Tvrđavi i pozitivne energije grada.
Iako vreme baš i nije išlo na ruku posetiocima i organizatorima utisci koji se još sumiraju samo mogu da budu pozitivni. Među izvođačima bio je i trenutno najjači rokenrol bend na svetu White Stripes, najmoćniji metal bendovi ikada – Slayer, đuskalo se uz majstorije koje su puštali Fatboy Slim, Carl Cox, Sasha, Felix Da Housecat, uživali u nastupu Underworlda i Ian Brown-a, čekali da stane kiša kako bi videli i čuli Garbage...
Tokom četiri festivalska dana na Petrovaradinskoj tvrđavi bilo je preko 150.000 posetilaca, što zaista može da predstavlja broj stanovnika jedne male države. Prvog festivalskog dana na Petrovaradinsku tvrđavu stiglo je 35.000 ljudi. Oboren je rekord u poseti EXIT festivala i to trećeg dana, u subotu, kada je kroz festivalske kapije prošlo preko 40.000 posetilaca.
Laibach, Apocalyptica, Underworld su na main stage-u prvog dana festivala napravili pravi bum. Finska grupa Apocalyptica je oduševila masu svirajući na četiri violončela bez vokala metal pesme zvezda heavy metala (Metallica) stvari kao što su „Nothing else matter“, „Unforgiven“... Publika im je bila najbolji vokal.
U petak i pored kiše ljudi su sa ushićenjem, u blatu do kolena, stajali i skakali slušajući poznatog dj-a Carl Cox-a koji je nastupao u ranim jutarnjim satima u Dance Areni.
U subotu kiša nije mogla da zadrži fanove, a i šire, famozne grupe Slayer koji su napravili pravi „pakao“ na bini.
Pored domaćih grupa sjajnu pevačku predstavu imala je i naša poznata glumica Anica Dobra.
Ipak, ni kiša ni vetar nisu mogli da ugase plamen dobrog raspoloženja, koji je upaljen prvog dana i trajao do kraja festivala.