NavMenu

Snijeg nestaje, šta sad? - Srbija očekuje zimu koja (ne) dolazi

Izvor: eKapija Utorak, 22.04.2025. 09:34
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: Fred T. from Pixabay)Ilustracija
Da je Zdravko Čolić poslednjih godina snimio poznatu pesmu koja počinje rečima "Zima je bila sa puno snega..." verovatno bi zvučala kao puka nostalgija. Prosečna temperatura u Srbiji porasla je za 1,2°C u poslednjih 50 godina. Iako nas je ovih dana aprilski sneg pomalo iznenadio, činjenica je da je broj dana sa snežnim pokrivačem smanjen za čak 30% u odnosu na osamdesete. Na Kopaoniku, gde je nekada sneg trajao i do pet meseci, sada je sezona skraćena na tri. Manjak snega nije samo nostalgična priča - to je ozbiljan ekonomski udarac.

Od poljoprivrede koja trpi zbog suvih zemljišta, preko turističkih centara koji broje gubitke, pa sve do energetskog sektora i vodosnabdevanja, posledice su sve vidljivije. Možemo li se prilagoditi vremenu koje sve manje liči na ono koje pamtimo?

Ako analiziramo uticaj klimatskih promena na zimski turizam, kontinuirani podaci o snežnom pokrivaču na skijaškim centrima u Srbiji počeli su da se prikupljaju tek krajem 20. veka, paralelno s razvojem zimskog turizma. Nasuprot tome, u Alpima se merenja vrše još od 18. veka, s obzirom na njihov značaj za različite socio-ekonomske sektore, objašnjava za eKapiju Irida Lazić, istraživačica i saradnica u nastavi na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

- Na globalnom nivou, podaci pokazuju da je u većini planinskih područja akumulirana količina snežnih padavina opala znatno više nego u regionima sa nižom nadmorskom visinom, pri čemu je ovaj trend posebno izražen na južnim padinama planina. Međutim, ovo smanjenje akumuliranih snežnih padavina nije toliko značajno kao povećanje temperature vazduha koji je najgori protivnik skijalištima u Srbiji i svetu i koji topi sneg u zimskim mesecima. Primera radi, od 1980. godine Alpi se zagrevaju brzinom od 0,5 °C po deceniji. S obzirom na to da temperatura opada približno 0,5 °C na svakih 100 metara nadmorske visine, to znači da bismo se svakih deset godina morali "popeti" 100 metara više kako bismo ostali u istim klimatskim uslovima. Iako se možda čini da promena temperature od 0,5 °C nije velika, u klimatologiji to predstavlja značajnu promenu, jer sa sobom nosi potencijal za ekstremne klimatske pojave. Pomeranjem ka višim temperaturama, ove promene donose sve češće i toplije ekstremne uslove koje sve više primećujemo - navodi ona.

Slično je, dodaje i sa planinama u Srbiji, gde postoje procene naučnika da će skijanje biti moguće samo na nadmorskim visinama iznad 1.500 metara u svetu, uz kraće trajanje skijaške sezone u odnosu na sadašnjost.

- Zbog nižih nadmorskih visina, mnogi skijaški centri u Srbiji, uključujući Kopaonik, suočili bi se sa ozbiljnom ugroženošću u budućnosti. Na Kopaoniku, na primer, najniža polazna tačka žičare nalazi se na 1.057 metara, a jedan manji deo staza je ispod 1.500 metara nadmorske visine. Prema mapama koje je izradila Evropska agencija za životnu sredinu (EEA), Raška oblast na 1.500 metara nadmorske visine krajem 21. veka mogla bi da doživi smanjenje snežnih padavina za 35,75% (tj. za 90 mm) prema pesimističkom scenariju, koji uzima u obzir buduće emisije ugljen-dioksida. Ovo smanjenje se odnosi na sadašnju klimu, koja već trpi posledice klimatskih promena - navodi Lazić.

Ovi efekti, ističe postaju još nepovoljniji, na primer, kada se posmatraju minimalne i maksimalne temperature, koje pokazuju značajan porast u planinskim oblastima.

- Za održavanje ski staza, od ključne je važnosti da minimalna dnevna temperatura bude ispod nule, iako to nije garancija za visok kvalitet staza. Često upravo minimalna temperatura beleži značajan porast na planinama, čineći ih veoma osetljivim na klimatske promene. Na primer, tokom zime 2023/2024. godine, naše planine su doživele mesec dana manje ledenih dana kada je minimalna temperatura bila ispod nule nego što je to uobičajeno. Zato smo u poslednjih desetak godina sve češće svedoci toplijih zima, sa kraćim periodima hladnih i snežnih talasa. Često se događa da padne značajna količina snega na planinama, ali se brzo topi usled visokih temperatura koje se vraćaju nakon kratkih, hladnijih prodora vazduha. Nažalost, u eri klimatskih promena, temperatura vazduha upravlja snegom, a statistički gledano, ona je sve viša - napominje naša sagovornica.


Treba li da zaboravimo na skijanje?

Lazić ističe da smanjenje snežnih padavina i visoke temperature vazduha ozbiljno ugrožavaju turizam u skijaškim centrima, kako u svetu, tako i u Srbiji. Iako sistemi za veštačko osnežavanje pomažu, oni često nisu dovoljni da održe kvalitet staza tokom cele zimske sezone u nedostatku prirodnog snega.

Ona citira naučnu studiju iz 2014. godine koja istražuje uticaj klimatskih promena na skijaške centre u Tirolskim Alpima. Tada, iako su se visoke temperature i manjak snežnih padavina već primećivali, uticaj klimatskih promena nije bio smatran visokorizičnim, a predstavnici skijaških centara su čak izjavili: "Previše prirodnog snega loše je za naš posao jer povećava troškove uređenja staza. Skijaši se žale na prirodni sneg na stazama, oni žele glatke staze, koje možemo obezbediti samo uz pomoć veštačkog snega. Zvuči apsurdno, ali za nas je idealan scenario manje prirodnog snega, niske temperature za proizvodnju snega i puno sunca."

Ilustracija (Foto: Biserka Stojanovic/shutterstock.com)Ilustracija
Sistemi za veštačko osnežavanje, iako su se ranije smatrali sigurnim rešenjem za manjak prirodnog snega, sada se suočavaju sa novim izazovima.

- Glavni problem je u vremenskim uslovima, jer topovi za sneg ne mogu uvek da obezbede optimalne staze, s obzirom na to da njihov rad zavisi od temperature i vlažnosti vazduha. Temperatura vazduha od -2,5 °C i niža omogućava nesmetano veštačko osnežavanje, dok više temperature zahtevaju povoljne uslove u pogledu vlažnosti vazduha - objašnjava Lazić.

S obzirom na to da se očekuje da će u budućnosti atmosfera postajati sve vlažnija, u proseku za 7% po svakom stepeni zagrevanja, korišćenje sistema za veštačko osnežavanje biće sve više ograničeno, smatra ona, i dodaje da ovi sistemi takođe troše velike količine vode i energije, što stvara dodatne izazove, naročito u periodima suše koji postaju sve češći.

I Uroš Davidović, doktorand na Ekonomskom fakultetu u Beogradu ističe da iako su klimatske projekcije budućih padavinskih obrazaca neizvesnije u poređenju sa projekcijama budućih temperaturnih ishoda, gotovo je sigurno da će u Srbiji u budućnosti doći do pogoršanja pogodnih uslova za zimski turizam i sportove.

- Na osnovu klimatskih projekcija znamo da će u budućnosti broj ledenih dana - dani u kojima temperatura nije prešla preko 0ºC - da se smanji u svim delovima Srbije. Ovo će izvesno imati negativan efekat na zimski turizam, prvenstveno zbog skraćenja vremenskog prozora u okviru kojeg je dostupan prirodan snežni pokrivač. Primenom sistema veštačkog osnežavanja moguće je stvoriti uslove za odvijanje zimskih sportskih aktivnosti, ali to neizostavno povećava troškove, a posledično i cenu usluge, dok sa druge strane može da smanji tražnju, jer skijaši i zimski rekreativci više vrednuju prirodan sneg naspram veštačkog, zbog njegovih svojstava - kaže Davidović.

Oba faktora, ističe on, upućuju na to da bi u budućnosti skijaški centri poput Kopaonika i Stare planine mogli da postanu neisplativi kao takvi.

- Međutim, to ne mora nužno da ima negativan efekat na turizam kao celinu. Proširenje turističke ponude koje bi obuhvatilo dodatne planinske aktivnosti u situacijama bez snežnog pokrivača, poput planinskog biciklizma, moglo bi da privuče goste sa drugačijim preferencijama i da omogući opstanak i dalji razvoj postojećih turističkih centara. U osnovi, prilagođavanje na klimatske promene bilo kog sektora, pa i turističkog, zavisi u mnogome od domišljatosti i kreativnsti proizvođača i pružaoca usluga, ali i od evolucije ukusa i preferencija potrošača - pojašnjava.

Pitanje isplativosti upotrebe veštačkog snega, kako precizira, prvenstveno zavisi od odnosa buduće ponude i tražnje za zimskim sportskim aktivnostima, ali i od buduće tehnologije, pa je teško dati verodostojne procene na duži rok.

Sistem za veštačko osnežavanje (Foto: Pixabay.com/Hans)Sistem za veštačko osnežavanje
- Prema trenutnoj tehnologiji, da bi veštački sneg uopšte mogao da se proizvede, potrebno je da temperatura vazduha bude niža ili jednaka -3ºC temperature vlažnog termometra. Na primeru Stare planine, dr Milica Radaković sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu je razmatrala nekoliko scenarija klimatskih promena i utvrdila da na Staroj planini verovatno neće biti pogodnih uslova za razvijanje skijaškog turizma u daljoj budućnosti. Međutim, treba imati na umu da prilikom davanja tih procena nisu razmatrane buduće tehnologije, niti buduće preferencije potrošača, što je razumljivo, jer je bilo kakva prognoza u tom smislu apsolutno neizvesna i nepouzdana - navodi Davidović.


Opasnost od suša je realan problem

Sneg je veoma značajan element hidrološkog ciklusa u planinskim oblastima svuda u svetu, navodi Irida Lazić. Planinske oblasti, dodaje, nisu samo značajne za turizam, već hidroenergetika, poljoprivreda, šumarstvo, kao i snabdevanje vodom okolnih oblasti zavise od vremenskih uslova na planinama.

- Na primer, Alpi, kao najviši planinski sistem u Evropi, obezbeđuju do 90% vode za ravničarske predele, posebno tokom letnjih suša. Gradovi poput Milana zavise od alpskog oticanja, a Rajna, Rona i Po, koje izviru u Alpima, teku dalje u susedne zemlje, dok voda iz ovih reka pokreće veliki broj hidroelektrana. Naučne studije takođe ukazuju na to da nedostatak zimskih i prolećnih padavina, uključujući sneg, mogu pojačati toplotne talase i suše tokom leta. Naime, kada podzemni rezervoar vode u tlu presuši u ovim mesecima, tokom leta proces evapotranspiracije, tj. isparavanje vode sa tla i vegetacije, se smanjuje i samim tim nema dodatnog efekta hlađenja vazduha putem evapotranspiracije, što dalje dovodi do inteziviranja ovih ekstremnih klimatskih pojava - objašnjava saradnica na Fizičkom fakultetu.

Snežni pokrivač je izuzezno važna meteorološka pojava za održivu poljoprivredu, ističe i Uroš Davidović.

- Osim toga što predstavlja zaštitu od mraza ozimih kultura, snežni pokrivač je bitan i u hidrološkom ciklusu određenog podneblja za održavanje vlage u tlu i za očuvanje nivoa podzemnih voda. Pored toga, snežni pokrivač je važan i za kruženje hranljivih materija, jer se prilikom otapanja snega pospešuje dotok materija do korena biljaka. Izostanak snežnog pokrivača tokom zime nameće pojačano navodnjavanje i đubrenje zemljišta u kasnijem periodu kako bi se postigla odgovarajuća vlaga i nutritivna vrednost tla - navodi Davidović.

Smanjenje visine i trajanja snežnog pokrivača koje je u Srbiji uočeno tokom neposredne prošlosti i koje će se nastaviti i u budućnosti usled klimatskih promena već je, smatra Davidović, uticalo na promene u poljoprivrednoj praksi.

- Na žalost, snežni pokrivač sam po sebi nije dovoljan da se postigne stabilnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Suša iz 2011. godine bila je prekinuta visokim i relativno trajnim snežnim pokrivačem na početku 2012. godine, ali to nije bilo dovoljno da se spreči jedna od najekstremnijih suša u Srbiji koja je usledila u toj istoj 2012. godini. Sektor poljoprivrede je u Srbiji već duži period u procesu neprekidnog prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove, iz prostog razloga što je najizloženiji tim promenama. Smanjenje visine i trajanja snežnog pokrivača sigurno predstavlja faktor povećanja troškova proizvodnje hrane, ali da li će na kraju cena poljoprivrednih proizvoda porasti zavisi od mnoštva faktora, uključujući klimatske uslove nakon zime, državne podsticaje, odabir kulutra, cenu goriva, pa i cenu hrane na svetskom tržištu - ističe on.


Manje snega - manje struje?

Na sličan način kako nedostatak snežnih padavina utiče na smanjenje nivoa podzemnih voda neophodnih u poljoprivredi, tako utiče i na nivo površinskih hidroakumulacionih rezervi i snagu vodotokova, pojašnjava Davidović. Sneg koji se postepeno topi puni vodotokove i jezera koji su sastavni deo sistema hidroelektrana i time omogućuje relativno stabilnu proizvodnju hidroelektrične energije. Međutim, izostanak snežnog pokrivača ne mora biti štetan sam po sebi, jer može biti nadoknađen padavinama, pod uslovom da su relativno pravilno raspoređene. Ovo, dodaje, ne važi za one vodotokove koji se dominantno hrane topljenjem snežnog pokrivača.

Ilustracija (Foto: Pixabay.com/Dfpost)Ilustracija
- Kada je u pitanju Srbija, u 16 hidroelektrana generiše se između 25 i 30% ukupno proizvedene električne energije, što predstavlja značajan udeo. Bilo kakav ozbiljniji poremećaj u vodotokovima i akumulacionim jezerima može da uzrokuje otežano funkcionisanje energetskog sistema Srbije. Imajući u vidu energetski kolaps iz 2022. godine usled nesavesnog i neprofesionalnog upravljanja, može se reći da bi energetska stabilnost mogla da bude ugrožena u slučaju ekstremne suše poput one iz 2012. godine. Smanjenje snežnih padavina verovatno nije dominanatan faktor rizika u srpskoj elektroprivredi, ali u kombinaciji sa produženom sušom i lošim politikama, može biti presudan tas na vagi - podvlači naš sagovornik.


Šta bi moglo da poskupi?

Prema rečima Uroša Davidovića, smanjenje snežnog pokrivača, kao izolovani faktor, verovatno neće imati direktan uticaj na cenu roba i usluga u Srbiji, ali to nije slučaj kada se posmatra kroz prizmu zimskog turizma.

- Zimski turizam je možda najizloženiji sektor, u kom bi nedostatak snega mogao da izazove pad ili rast cena, u zavisnosti od širine turističke ponude. U slučaju ekskluzivnih ski centara, rast cena bi bio verovatniji ishod zbog povećanih troškova proizvodnje veštačkog snega, ali i podizanja cena smeštaja u cilju nadoknade gubitaka usled smanjenja broja turista. Sa druge strane, u slučaju postojanja bogatije turističke ponude, hotelijeri i vlasnici apartmana bi mogli da smanje cene svojih usluga kako bi privukli dodatne turiste kojima zimski sportovi nisu dominantna potreba - navodi on.

Indirektni uticaji smanjenja snežnog pokrivača postoje, kako dodaje, i u sektorima poljoprivrede, vodoprivrede i elektroprivrede, ali su oni značajni samo u kombinaciji sa drugim faktorima rizika.


Zime bez snega su nova normalnost?

Statističke analize pokazuju da imamo značajno manje dana sa snežnim pokrivačem, što je posebno izraženo u poslednjoj deceniji. Irida Lazić objašnjava da je "poslednjih 10-15 godina obeleženo rekordno visokim temperaturama u Srbiji i svetu, uz učestale suše, kada je gotovo svaka druga godina bila sušna."

- Razlog su klimatske promene, na šta su naučnici godinama unazad upozorovali. Ovaj trend zagrevanja ne planira da promeni svoj pravac, već nas u budućnosti očekuju još ekstremnije i toplije godine nego do sada. S tim u vezi, nemoguće je očekivati sneg u meri u kojoj je bio prisutan u drugoj polovini 20. veka - napominje ona.

Osim toga, kako dodaje, toplotni talasi više nisu rezervisani samo za letnje mesece, već su sve češći i zimi.

- Ti zimski i prolećni toplotni talasi nepovoljno utiču i na poljoprivredu zbog ranog početka vegetacije, pa biljke imaju veći rizik od mraza, kada se neretko desi hladan prodor vazduha koji je očekivan za to doba godine. Takođe, bitno je naglasiti da ne treba zanemariti pripremljenost na uslove sa snegom, jer ćemo u budućnosti imati pored zagrevanja i hladne periode sa snegom kakvi su bili učestaliji i duži u prošloj klimi krajem 20. veka - kaže Lazić.


Šta možemo da uradimo?

Na globalnom nivou, Pariskim sporazumom iz 2015. godine, sve zemlje sveta složile su se da je neophodno smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi se globalno zagrevanje ograničilo na ispod 1,5℃ u odnosu na preindustrijski period, podseća Irida Lazić. Međutim, ističe da trenutni trendovi ukazuju na to da će ovaj prag vrlo verovatno biti prekoračen. Ona povlači i da je Srbija ratifikovala Pariski sporazum 2017. godine i time se obavezala na sprovođenje mera u borbi protiv klimatskih promena.

Krajem 2023. godine Vlada Srbije usvojila je i Program prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove za period 2023–2030, sa Akcionim planom za 2024–2026. Ove mere su prema rečima naše sagovornice od posebnog značaja jer se Srbija i ceo mediteranski region zagrevaju brže od globalnog proseka.

- Iako preokret u trendovima zagrevanja nije moguć, smanjenjem emisija ugljen-dioksida možemo ublažiti posledice klimatskih promena. Gasovi sa efektom staklene bašte koji su emitovani u većoj meri u poslednjih 100i više godina ostaju u atmosferi i ne mogu se izbaciti iz atmosfere, što znači da ne možemo jednostavno "ohladiti" planetu, niti vratiti nekadašnju klimu. Zbog toga globalne klimatske politike u velikoj meri oblikuju našu budućnost. Ako emisije ne budu smanjene, suočićemo se sa ozbiljnim posledicama ne samo po prirodu i živi svet, već i po ekonomiju. Nažalost, siromašnije zemlje su među prvima na udaru klimatskih promena, jer često nemaju kapacitete za adekvatnu adaptaciju. Pariski sporazum se često pominje upravo iz ovog razloga, jer ako globalno zagrevanje premaši 1,5–2℃, posledice će biti ozbiljne i ekonomski izuzetno skupe - napominje Lazić.

Pre nego što se otpočne razmatranje potencijalnih politika prilagođavanja na smanjenje snežnog pokrivača, smatra Uroš Davidović, neophodno je društvo dovesti na nivo u kojem takvo razmatranje ima smisla.

- U situaciji kada je sistemska korupcija postala bezobzirna, kada udeo poljoprivrednog sektora u BDP dramatično pada, a čitave poljoprivredne podgrane poput stočarstava odumiru, kada se u termoelektranama pali blato, kada tokom leta veliki deo Srbije nema vodu za piće, iluzorno je teorijski naklapati o specifičnim aktivnostima usmerenim ka prilagođavanju na smanjenjе snežnog pokrivača. To bi bilo kao da čovek detaljno planira nameštaj u potkrovlju, a nije kupio ni plac na kom bi izgradio kuću. U ovom trenutku, za Srbiju su ključne sledeće mere prilagođavanja: 1) borba protiv sistemske korupcije (prostor za adekvatno sprovođenje klimatskih politika je drastično sužen kada prioritet imaju populistički i potencijalno koruptivni projekti sa upitnom ekonomskom isplativošću poput EXPO-a), 2) donošenje strateškog plana o razvoju privrede (društvo mora da odluči da li želi strateški razvoj rudarstva ili poljoprivrede), 3) otpočinjanje zelene i cirkularne tranzicije sa prioritetima u oblasti tretiranja otpadnih voda, izgradnje kanalizacije i povećanja vodoprivrednih kapaciteta. Tek nakon toga može se pričati o suptilnim klimatskim politikama koje bi se odnosile na upravljanje rizikom od smanjenja snežnih padavina - zaključuje Davidović.

Ivana Žikić
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izvještaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.