PAMTIĆU U 2016: Vjekoslav Domljan

(Vjekoslav Domljan) Profesor dr Vjekoslav Domljan ima više od 30 godina iskustva u visokom obrazovanju, privatnom konsaltingu, razvojnom bankarstvu, regulaciji tržišta kapitala, upravljanju preduzeća i diplomatiji.

Njegov rad tražen je u institucijama kao što su World Bank, UNDP, ILO, DFID, USAID i JICA, a donio mu je i članstvo u radnim tijelima Svjetskog ekonomskog foruma 1999. i Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih naroda 2001.

Bio je ambasador BiH u Kanadi i Kubi, kao i član delegacije BiH za sukcesiju imovine bivše Jugoslavije odgovoran za finansijska pitanja.

Domljan je autor i koautor više od 120 ekonomskih publikacija za LSE, JHU, ECPD, ANUBiH itd. o pitanjima koja uključuju strategije ekonomskog razvoja i izvoza Bosne i Hercegovine, tržišta rada i kapitala BiH, kao i ekspertska gledišta o ekonomiji BiH. Danas je profesor i dekan Ekonomskog fakulteta Sarajevske škole nauke i tehnologije.

Pitali smo Vjekoslava Domljana šta je po njegovom mišljenju obilježilo 2016. godinu?

DOGAĐAJ GODINE

- Pritiskujući događaj godine, onaj za koji vladajuća budžetska klasa ne haje pa ga svojim politikama i ne predupređuje, je pad BiH na DHL indeksu globalne povezanosti 2016. za sedam mjesta. Time se BiH učvrstila na posljednjem mjestu u Europi, kao i na začelju tranzicijskih zemalja Europe i Centralne Azije (tek ispred Kirgistana i Uzbekistana). To pokazuje potpunu iščašenost BiH iz Europe, najglobaliziranije regije svijeta, i njeno sve veće "konektovanje" na zemlje niskog dohotka.

Izabrani događaj godine, onaj koji nastaje manipulativnim djelovanjem budžetarijata, je referendum u RS, koji je "ubio" lokalne izbore, natjerao građane da zaborave svoje lokalne potrebe i da se na lokalnim izborima opredjeljuju za samosrbske, samobošnjačke ili samohrvatske fikcije.

PROMAŠAJ GODINE

- Lokalni izbori. Potvrdilo se, još jednom, da građani BiH žive u demokraturi. Izbori u Stocu su javno razotkrili bit političkog bića BiH. Jedna strana je stala na stranu kradljivca, a druga na stranu nasilnika. Nikog na strani činjenica, odnosno, pravde. Institucije BiH se solidariziraju s onima koji krše pravila, a ne s onima koje su žrtve kršenja tih pravila. Pravne norme su beletristika, štivo za dokone. Vidimo to i po tome što neke danas sprovode s lisicama, a sutra ih puštaju na slobodu ("sve po zakonu"), što za posljedicu ima daljnje diskreditiranje institucionalno-pravnog poretka.

LIČNOST GODINE

- Šuhret Fazlić, čovjek koji je smanjio svoju plaću za 40%. Time je priznao da je dio vlasti, koja ne proizvodi javna dobra efikasno i ne dijeli ih pravično. Sad može legitimno kresati javne rashode Bihaća – što je neminovno kada se naslijedi budžet s minusom od 50 miliona KM. A šta bi tek pokazala konsolidirana bilanca javnog sektora BiH, najvećeg i "najprestižnijeg" poslodavca ekonomije BiH, kad je budžetarijat uspio "uvaliti" u gubitke čak i monopole poput telekoma i elektroprivreda.

S druge strane, njegove kolege, (ali ne i kolegice, jer one i nisu u prilici u ovakvom društvu to napraviti), na višim razinama, iako suočeni s većim neefikasnostima i nepravičnostima, nastavljaju nabavu automobila. Stoga, želim puno sreće gospodinu Fazliću u svijetu političkih zombija.

NAJBOLJI POTEZ DRŽAVE

- Neizglasavanje zakona o akcizama. Kad se zaluta na krivom putu, može se desiti čudo da se izbije na pravi put. To se desilo parlamentarcima BiH, koji su se zapetljali u svojim računicama, pa nisu izglasali ono što je kamen o vratu BiH, osiguranje otplate za kredite za Koridor 5C - "puta ničega u nigdje". Političari BiH neće da grade digitalnu infrastrukturu, onu u kojoj zemlja najviše zaostaje, nego onu od koje će građane BiH sutra boliti glava. No, "ima li mene tu" tada za njih neće vrijediti – jer ih neće biti tu.

NAJGORI POTEZ DRŽAVE

- Obilazak pločnika Predsjedništva BiH. U velikoj i ravnopravnoj konkurenciji poteza taj je tek najsvježiji. Kad inozemni i tuzemni politički predstavnici otvaraju kuglane, pločnike i frizerske salone, jasno je kolika su dostignuća zemlje – i šta BiH može imati kao plod tih dostignuća.

ŠTA OČEKUJETE U 2017. GODINI?

- U normalnim okolnostima trebalo bi da očekujem strategije i politike financijskog tržišta, dijaspore i digitalizacije industrije, koje bi, za godinu-dvije osigurale rast BDP po 2%, što bi dovelo ukupnu stopu rasta BDP na 7% godišnje. U protivnom, očekujem stopu rasta BDP od 1%, zbog prilično nepovoljnog internacionalnog okruženja u narednoj godini, a u 2018. možda i manju jer je to izborna godina, godina teritolatrije, referendumijada i slično s jedne strane, te vrlo vjerojatno iznimno nepovoljnom međunarodnom okruženju, s druge strane. Ukratko, "ništa ne očekujem, pa se ne mogu ni razočarati", kako kaže Džo Bernard Šo.